Stručnjaci vjeruju kako se srce može oštetiti tijekom nesretnog događaja i da mozak utječe na to, prenosi BBC.

Švicarski istraživači proučavali su ljude s rijetkim i neobičnim stanjem koje se naziva sindrom slomljenog srca. Slabljenje srca se događa iznenadno, često nakon stresnog i emotivnog događaja kao što je žalost. Rad u European Heart Journalu sugerira da um ima veliku ulogu na stres.

Srčani mišić se oporavlja tijekom dana, tjedana ili mjeseci

Sindrom slomljenog srca može biti izazvan šokom. Iako se razlikuje od srčanog udara uzrokovanog blokiranim krvnim žilama, taj sindrom ima slične simptome. Neki od tih simptoma su otežano disanje i bol u prsima. Često je nesretan događaj okidač ovog sindroma, no uz njega se vežu i uzbudljivi događaji kao što su vjenčanja ili novi posao.

Taj sindrom može biti privremen. Srčani mišić se oporavlja tijekom dana, tjedana ili mjeseci. No za neke može biti i smrtonosan. Smatra se kako sindrom slomljenog srca svake godine u Velikoj Britaniji pogađa oko 2.500 ljudi.

Točan uzrok nije poznat, ali stručnjaci vjeruju da bi to moglo biti povezano s povišenim razinama hormona stresa kao što je adrenalin.

Zagonetka

Doktorica Jelena Ghadri i kolege iz Sveučilišne bolnice Zürich su pogledali što se događa u mozgu 15 bolesnika sa sindromom slomljenog srca. Skeniranje mozga je pokazalo zamjetne razlike u usporedbi sa skeniranjem 39 zdravih pacijenata.

Sken je pokazao kako je bilo manje komunikacije između regija mozga uključenih u kontroliranje emocija i nesvjesnih ili automatskih tjelesnih odgovora, poput otkucaja srca. Ta područja mozga su ona za koja se misli da kontroliraju naš odgovor na stres.

“Emocije se obrađuju u mozgu pa je moguće da bolest potječe iz mozga s utjecajem odozgo prema dolje na srce”, rekla je doktorica Ghadri.

S obzirom na to da točan put emocija još uvijek nije u potpunosti shvaćen, potrebno je više istraživanja u tom području.

Skeniranje mozga pacijenata prije ili u trenutku kada je došlo do sindroma slomljenog srca nije bilo dostupno pa istraživači ne mogu reći je li smanjena komunikacija između regija mozga uzrokovala sindrom ili obrnuto.

Joel Rose, direktor Kardiomiopatije Velike Britanije, je rekao kako je istraživanje sindroma slomljenog srca korisno jer će pomoći u oblikovanju našeg razumijevanja oblika kardiomiopatije koji često ostaju zagonetka.

“Ljudi s takotsubo kardiomiopatijom koju istražujemo će zasigurno pozdraviti ideju istraživanja kako bi razumjeli ulogu koju mozak igra u ovom stanju. Također bi saznali zašto su neki ljudi osjetljiviji od drugih”, dodaje Rose.

Rose se nada kako će ovo istraživanje dovesti do daljnjeg fokusa na ovo područje te veće suradnje neuroznanstvenika i kardiologa.

“Nalazi podržavaju nešto na što smo dugo sumnjali, a to je da postoji interakcija mozga i srca tijekom sindroma”, rekla je Dana Dawon sa Sveučilišta u Aberdeenu.