Krije se u Moskvi otkako je pobjegao iz SAD-a. Posljednjih dana dao je, nakon dugo vremena, nekoliko intervjua najvećim svjetskim novinama jer mu upravo iz štampe izlazi knjiga koju je nazvao ‘Permanent Record’.

Guardianu je ispričao kako danas živi u glavnom ruskom gradu, kamo je došao prije šest godina, te boji li se još uvijek da će ga pronaći i ubiti američke tajne službe ili je počeo živjeti normalnim životom iako živi na tajnoj adresi.

Edward Joseph Snowden je uzdrmao svijet 2013. godine. Nakon što je radio za DELL, angažirali su ga kao honorarca u CIA-i a onda je dobio uvid u strogo čuvane dokumente Nacionalne sigurnosne agencije.

Radio je na prisluškivanju i uhođenju građana preko kompjuterskih ekrana i telefona. Imao je pristup svim mailovima, SMS-porukama, chatovima…I shvatio da se najgrublje krši privatnost ljudi, što ga je silno razočaralo. Odlučio je da neće biti dio tog sistema.

Središte prisluškivanja u srcu Havaja

Pokušao je najprije na to upozoriti šefove, no nisu na njega obraćali pažnju. A onda je pokupio na hiljade dokumenata i dokaza kako tajne službe nadziru obične građane i zatim dao otkaz Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji u uredu na Havajima.

Sjeo je na avion i 20. maja 2013. doputovao je u Hong Kong. Desetak dana kasnije novinarima Glennu Greenwaldu, Lauri Poitras i Ewenu MacAskillu otkrio je prvi put klasificirane dokumente koje je donio sa sobom i koji su bili dokaz o nadzoru koji nad građanima obavljaju američke i britanske špijunske agencije.

Image result for edward snowden

Priče i dokumenti uskoro su objavljeni u Guardianu i Washington Postu.

Slijedila su otkrića u Der Spiegelu i The New York Timesu, pa je na 30. Snowdenov rođendan, 21. juna 2013., američko Ministarstvo pravosuđa podignulo protiv njega optužnicu za špijunažu i krađu vladine imovine. SAD mu je ukinuo pasoš i počeo je lov.

Snowden je iz Hong Konga odletio za Moskvu i tamo zatražio azil. Znao je da bi, ukoliko ga uhvate i vrate u Ameriku, mogao provesti u zatvoru i nekoliko decenija. Više od mjesec dana živio je na aerodromu Šeremetjevo, a onda su mu Rusi odobrili azil i sad ima tamo boravak do 2020. godine. U Moskvi se u međuvremenu oženio i tu će živjeti do daljnjeg.

Kako je rekao novinaru Guardiana, ima osjećaj da je neprijateljstvo prema njemu u SAD-u tokom godina splasnulo i da su čak i njegovi bivši žestoki kritičari priznali da nakon tih otkrića ‘živimo u boljem, slobodnijem i sigurnijem svijetu’.

‘Nisu imali pojma da ih gledamo’

U memoarima koji su objavljeni ovih dana, Snowden je otkrio i mnogo neugodnih činjenica o samom sebi. “Najgora stvar je kad sam shvatio koliko sam bio naivan i pun povjerenja i kako me to moglo pretvoriti u alat sistema koji će koristiti moje vještine da bi se napravila globalna šteta. Globalna tehnološka zajednica, čiji sam i ja dio, najduže je bila apolitična. Naša povijest razmišljanja je: “Učinit ćemo svijet boljim.” A onda je spletom okolnosti shvatio što zapravo radi.

“Morate znati da sam u početku radio za CIA-u i nisam ni znao za masovni nadzor. Tek kad su me vratili u sjedište NSA, odakle sam na kraju dao otkaz, dobio sam zadatak da radim s tim alatom za nadzor. Došao je tip koji me podučavao tom programu ‘Prism’. Ponekad bi se vrtio na stolici i zabavljao se pokazujući mi golotinju kod ciljanih osoba. Kad bi se pojavila na ekranu i gola žena onog koga bi nadzirali, on bi zadovoljno uzviknuo: ‘Bonus!’.”

Na pitanje kad je bio prijelomni trenutak kad je shvatio da to više ne može raditi, Snowden kaže da je to počeo shvaćati postepeno.

“Shvatio sam da koristim alate za masovni nadzor. Ali sve je to bilo vrlo apstraktno. I odjednom zapravo vidite osobu koja vas gleda kroz ekran. Ona naravno ne zna da te gleda. Ali shvaćate da, dok ljudi s kompjuterskog ekrana nešto čitaju, mi čitamo njih. Trebala mi je cijela vječnost da razvijem osjećaj skepse i nelagode. Ali jednom kad je počelo, nekako se nastavilo razvijati jer ste sve svjesniji. Sve više uočavate kontradikciju između onog što vam vaši poslodavci govore i onog što zapravo rade.”

Naveo je i nekoliko konkretnih primjera kako je to izgledalo, a izgledalo je kao Orwellov Veliki Brat.

“Na primjer, pratili bismo računar u biblioteci i uključili kameru da stvarno promatramo korisnike. I snimili biste ih i onda snimku spremili u datoteku videozapisa u slučaju da kasnije ta osoba postane zanimljiva. Imamo nekoliko takvih slika iz iračkih cybercaféa. Tako sam nekako naišao na snimku jednog momka koji je bio inženjer negdje u jugoistočnoj Aziji i prijavio se za posao na nekom univerzitetu za koje se sumnjalo da je povezano s nuklearnim programom ili cyber-napadom, ne sjećam se više. Uglavnom, uvijek postoji neko opravdanje zašto nekoga treba snimiti. A taj je čovjek imao u tom trenutku u krilu svoje dijete koje je nevino tuklo po tastaturi”, prisjeća se Snowden.

“Ako padnem kroz prozor, znači da sam gurnut

Kako kaže, unatoč takvom poslu, nikad nije zbog toga pao u depresiju, niti je imao suicidalnih misli. “Ne, ovo je vrlo važno reći. Nisam sada, niti sam ikad pomislio na samoubistvo. Imam filozofski prigovor na ideju samoubistva i ako mi se dogodi da padnem kroz prozor, možete biti sigurni da sam gurnut.”

Na pitanje novinara ‘Der Spiegela’ zašto baš sad memoari, Snowden odgovara:

“Zato što mislim da je važnije nego ikad objasniti javnosti sistem masovnog nadzora i masovne manipulacije. I ne mogu objasniti kako su nastali ovi sistemi bez objašnjenja moje uloge u njihovoj izgradnji. Zašto nisam objavio prije? Prije četiri godine Barack Obama bio je predsjednik. Prije četiri godine Borisa Johnsona nije bilo, a AfD (njemačka desničarska populistička stranka Alternativa za Njemačku) još uvijek je bila neka šala. Ali sada se 2019. više niko ne smije. Kad gledate svijet, kada gledate rastuću podjelu društva, kada vidite ovaj novi val autokrata koji se nadvija nad mnogim zemljama. Političke i komercijalne klase shvaćaju da mogu koristiti tehnologiju kako bi utjecale na svijet u takvom obimu kakav ranije nije bio moguć. Vidimo da su naši politički, pravni, socijalni sistemi napadnuti”, kaže Snowden.

“Nadzorne kamere su opasnost”

U memoarima je prvi put detaljno opisao pozadinu cijele afere i onog što ga je dovelo da otkrije detalje o tajnim programima koje su provodile američka NSA i britansko sjedište Government Communicationa Headquarters – vladin središnji ured za komunikacije. Ovih 18 godina od napada 11. septembra, Snowden opisuje kao “litaniju američkog uništenja samouništenjem, s objavom tajnih politika, tajnih zakona, tajnih sudova i tajnih ratova”.

Snowden je također upozorio: “Najveća opasnost i dalje je pred nama. Profinjena sposobnost umjetne inteligencije, poput prepoznavanja lica i uzoraka. Nadzorna kamera opremljena umjetnom inteligencijom nije samo puka naprava za snimanje, ona bi se mogla pretvoriti u nešto poput automatiziranog policajca.“

Zabrinut je da će se američka i druge vlade uz pomoć velikih internetskih kompanija kretati prema stvaranju trajnih zapisa svih ljudi na zemlji, bilježeći cijeli njihov svakodnevni život.

“Mislim da je jedan od najvećih problema u svijetu špijunaže to što se obavještajni podaci ne odvajaju od prikrivenih akcija, propagande i utjecaja. Trebamo tajne službe, one smanjuju vjerovatnoću rata. Problem je kada te službe postanu vlastita institucija koja ne reagira na želje zakonodavaca, kreatora politika i javnosti, već je zapravo oblikuju i usmjeravaju. Uvijek će reći: “Gledajte, ako ne znate ovo ili ono, ljudi će umrijeti’. Ali to gotovo nikada nije istina. Moramo zaustaviti prikupljanje podataka. Ako cijelo vrijeme gledate sve na svijetu kao opasnost, to je zaista problematično, jer to mijenja karakter društva.”

“Vaš mobitel svake minute šalje hiljade informacija”

Na pitanje je li internet podli alat, Snowden kaže da nije, da on funkcionira izvrsno, ali za pogrešne ljude. “Što danas imamo? Imamo Facebook, Google, velike centre podataka u cijelom svijetu, a ti momci daljinski upravljaju našim računarima. Svoja pitanja šaljete Googleu. Kad tražite pravi put, pitate Google Maps. Google obrađuje zahtjev i vraća vam rezultate. Isto je i s prepoznavanjem glasa, Siri, Alexa i ostalima. Ali danas su telefoni enormno sposobniji nego što su nekad bili. Zahtjevi su rješivi bez oslanjanja na oblak. A kako da to učinimo? Tako da sve ove mogućnosti možemo početi premještati natrag, jer na kraju krajeva, zašto Google mora znati kamo idete? Ne trebaju to znati da bi aplikacija geografske karte funkcionirala. To nije istina iako tvrde da je.”

Kad govori o korisničkom zadovoljstvu servisima kao što su Google i Facebook, Snowden ima svoje viđenje. “Pogledajte svoj mobitel. Možete li mi reći što radi dok je ekran ugašen? Sa svojim autoritetom i iskustvom mogu vam reći da taj telefon komunicira stotine ili hiljade puta svake minute. Povezuje se s oglasnom mrežom, analizira vaše ponašanje, praćenje vaše lokacije i tako dalje. Glavni problem je što se to događa bez vašeg znanja i ne vidi se. Pretpostavimo da biste jednostavno mogli ukloniti ikonu i sve bi skrivene aktivnosti prestale, ali biste li to učinili? Stalno vas tjeraju da odete na ovaj ili onaj prozor i pritisnete jednostavno ‘slažem se’ i onda vam život postaje bolji. Ako vam to niko drugi nije osporio, ja ću.”

Dok Snowden i dalje smatra da je dobro to što je učinio prije šest godina, rekao je Guardianu da se pomirio da će još dugo morati ostati u Rusiji i da tako planira i svoju budućnost. Otkrio je da se oženio s partnericom Lindsay Mills prije dvije godine.

Kako je rekao, više bi volio da može živjeti u SAD-u ili negdje poput Njemačke, ali u Rusiji je opušten i konačno je počeo voditi manje-više normalan svakodnevni život. Manje je uplašen nego kad je prvi put stigao 2013. godine, kada se osjećao usamljeno, izolirano i paranoično kako bi ga na ulici mogli ubiti američki agenti koji traže odmazdu.

„Bio sam vrlo tražena osoba. Čovjek kojeg traži najmoćnija vlada na svijetu. Bilo im je svejedno hoću li završiti u zatvoru ili pod zemljom. Samo su htjeli da nestanem“, govori Snowden.

Više ne nosi debele šalove, šešire i kapute s visoko uzdignutim ovratnikom. Opustio se, slobodno šeće gradom, vozi se metroom, posjećuje galerije, izložbe, koncerte, gleda balet i druži se s prijateljima u kafićima i restoranima.

„Permanent Record’, knjiga koja je objavljena u utorak u više od 20 zemalja, opisuje kako ga je posao odveo do najskrivenijih tajni CIA-e i NSA, te kako je bježao u Hong Kong, gdje se sastao tajno s novinarima Guardiana i predao im promemoriju.

Dokumenti su otkrili razmjere masovnog nadzora Sjedinjenih Država, Velike Britanije i njihovih saveznika. Visoko je na američkoj listi traženih osoba i ako mu bude određen pritvor ostat će desetljećima u zatvoru. Na pitanje ne boji li se da će završiti kao Chelsea Manning ili Julian Assange, Snowden kaže da ne razmišlja o tome, iako računa i s tom mogućnošću: “Nadam se da ne. Ali da sam htio živjeti siguran život, još bih uvijek sjedio na Havajima u raju, sa ženom koju volim, zarađivati ogromnu plaću. Ali što čini život? Nismo samo ono što mislimo o sebi, već izbor koji donosimo. Ako se ne mogu vratiti kući u svoju zemlju, barem ću znati da sam ju učinio boljom. I bez obzira na to što se dogodi, to je nešto s čime mogu živjeti.”

Dotaknuo se i situacije s američkim predsjedničkim izborima i utjecaju Rusije na Trumpovu pobjedu.

“Rusija je odgovorna za mnogo negativnih aktivnosti u svijetu, to je naprosto tako. Je li se Rusija miješala u izbore? Skoro sigurno. No, miješaju li se Sjedinjene Države u izbore? Naravno. Oni to rade posljednjih 50 godina. Svaka zemlja veća od Islanda miješat će se u sve ključne izbore, a oni će to svaki put negirati, jer to rade obavještajne službe. To je razlog zašto postoje tajne operacije i odredi za utjecanje, a njihova svrha kao instrumenta nacionalne moći, jest odgovoriti na jedno pitanje: Kako možemo utjecati na svijet tako da poboljšamo naš položaj u odnosu na sve ostale zemlje?”

Dokumentarni film o Edwardu Snowdenu:

Ostatak teksta na portalu Express.hr.